 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Prosli vikend na Tocilima
From: Marko Duksi - [email protected]
Date: Mon, 23 May 2005 09:01:44 +0200 (MET DST)
I tako ispade da nas se poprilican broj aozeljeznicara trosio na Tocilima, Orsat, Petra, Martinovic i Karolina u jednom, Vukovici, Anita i ja u drugom autu.
U sobuto smo nakon kave u Senju dosli na staro mjesto dosta kasno, a nazalost popodne tamo vec prilicno zapece. Ali nismo se dali smesti. Vukovici su otisli pronaci sektor Sklop i tamo penjali Gocce di Pietra (4a, 5c+, 6a). Petra i Karolina penjali su neki novi madjarski smjer kojeg jos nismo pronasli ni na kojoj skici (detalj 5a). Orsat i Martinovic otisli su na kratke teze smjerove u M. Stogaj (bar mislim da u Mali).
Anita i ja otisli smo u Tocila, prema mom misljenju jos uvijek najljepsi komad stijene u tom kvartu. Tamo smo popeli Sumsku vilu, VII-/V-VI (6a, 5b, 5a, 6a+) i abseilali po Le Cicale. Abseil jednostrukim uzetom ide u 5 epizoda pri cemu pri izvlacenju nazalost niste postedjeni zapinjanja uzeta o ostre ljuske svuda oko vas. Ona rupetina na kraju prve duzine pojela mi je komplet pa sam odlucio pokusati ga spasiti kad se vratimo.
A plan je bio popeti jos Le Cicale. Dolje, za vrijeme objeda i dok je Anita popusila zasluzenu cigaretu, ja sam tapeom spojio dvije grane zajedno i kukicu na jedan kraj. Nekako sam se popeo s tim dvaipolmetarnim stapom prvu duzinu za Anitom. Nije da nije zapinjao na svakom koraku i izgledalo je totalno smjesno. Upecali smo komplet i ostavili stap u rupetini na viljivom mjestu da moze posluziti i drugima. Hint sljedecim penjacima: da smo imali wondericu, tko zna sto bismo jos upecali. Druga duzina pripala je meni, vec sam zaboravio koliko je lijepa! Anita je dosla na red za trecu gdje je njoj svojstvenim stilom padala u detalju kao prva, uz manju ogrebotinu kao posljedicu. Na kraju se navukla. Popevsi to za njom, priznajem da ili mi je nesto promaklo, ili se kakva stopinka odlomila, jer bilo mi je teze od 5c. Pet abseila kasnije opet smo dolje i lagano se pakiramo.
Na povratku k autima, veseli smo bili vidjeti da nam se pridruzio Dinko Naftas. Dosao je solo autom. Dakle sad nas je vec 9 zeljeznicara na tom izletu. Obzderavali se i pili do kasno u noc. Svaka cast i hvala Dinku koji je donio kulena i sira i pive i tko zna tko je vina donio, a bilo je tu i fine tjestenina, svakojakih umaka, cuda vidjenih i nevidjenih. Ubismo se od hrane. Legli smo nesto prije ponoci uz pun mjesec.
Sljedeci dan Vukovici su otisli penjati onaj madjarski 5a (ili se varam?), Anita i Petra planinariti do Hajduckih kukova, a Orsat, Martinovic, Karolina, Dinko i ja u neke madjarske smjerove.
Karolina, Dinko i ja pokusali smo Taguapaca (5c, 5b, 6a), a kako meni nikako nije islo u prvom cugu, odustali smo i pricekali Martinovica i Orsata pod Medvjedom (6a+, 5c, 6a). Pricekali smo ih na ulazu u smjer jer nakon sto su ga popeli, abseilali su po smjeru. Tamo je uslijedio rafal viceva i lovackih prica - nesto sto mi je dobro leglo jer nisam imao namjeru vise penjati taj dan. Kad mi ne ide onda mi ne ide. No ekipa je bila uporna da penje jos nesto, a logicno je bilo da to bude ovaj najblizi, nas netom napusteni smjer - Taguapaca.
Dogovorili smo naveze, Karolina i Martinovic prvi, Orsat, Dinko i ja drugi. Tako smo ocekivali biti podjednako brzi. I to je prilicno dobro funkcioniralo. U prvoj duzini, uz Orsatovo navijanje (on je prve dvije duzine vec popeo s Petrom ranijom prilikom) i nakon uspjesnog Martinovicevog prolaza, prosao sam i ja za Karolinom. Bilo je sve u glavi, jednostavno se prosli put nisam usudio jer nisam bio siguran da bas tamo ide. Za mnom Dinko pa Orsat. Orsat je preuzeo vodstvo u drugoj duzini, a za njim Dinko pa ja. Stigli smo Martinovica i Karolinu u trecoj, posljednjoj duzini, taman na vrijeme da cujem Martinovica kako vice "Aaaaaarh, kako je ovo teeeeeesko..!". Vrlo ohrabrujuce, nego sto. No ovo je opet trebala biti moja duzina. Orsat me osiguravao sto mi je definitivno ulilo vise hrabrosti za egzibicije. Na pola duzine jos sam morao pricekati Karolinu da prodje detalj. Dosao sam i ja do detalja i ostao zbunjen zbunjen. Nakon pet minuta razmisljanja i jos pet minuta implementiranja smisljenog, uspio sam na poprilicno perverzan nacin. Ali ipak uspio. Napumpan dosao sam iznad do jednog zljeba s "offwidth" pukotinom koji prilicno visi i bez stopinki. A tu sljedecih desetak metara nije bilo lakog giba. I navijalo. Prosao sam i to, ali uz borbu i prilicno glasno. :) Na izlasku iz smjera, Martinovic je izabseilao, a za njim Karolina. Ona ga je osiguravala u varijanti 6b+ dok su za mnom dosli Dinko i Orsat. Potom svi na abseil te Orsat za Martinovicem u tu varijantu (Dead bird, 6b+, 50m). Pricekali smo ih pod tom zadnjom duzinom jer su imali svu uzad. Orsat je i varijantu prosao slobodno i kaze "napeto...".
I onda jos abseil i silaz. Tamo su nas (mozda vec dva i pol sata?) cekali Vukovici, Petra i Anita. Vec cu pojeli i suncali se. Katarina se i kupala u Jablancu ili blizu dok je Marko tocao palac. :)
Spakirali smo opremu i za nekih 3h voznje bili natrag u ZG.
Moram reci da su se moje slutnje o penjanju po tako neistrosenoj, ostroj stijeni ostvarile. A u svezi predstojeceg izleta na Dabrove. Ne mogu penjati vise od dva dana za redom jer ostanem bez jagodica. Sto u prijevodu znaci da ne mogu penjati na Dabrovima cetiri dana. Vukovic se slaze sa mnom da bi bilo zgodno najprije u CET otici na Klek i tek se navecer pridruziti ostatku ekipe. A ja dodajem i to da uzimam knjigu na Dabrove jer nakon petka i subote na onoj stijeni, bit cu presretan budem li je mogao i listati, a kakvo penjanje, naaaaajozbiljnije...
M.D.
created by: zeljeznicar @ 2005-05-23 09:16:01 / updated by: duksi @ 2005-05-23 16:33:01
|
|
|
|
|
