Fotografski kutak: slike s penjanja.

penje: Dražen Đimoti
smjer: Danaja, VI-, 120m, Paklenica
foto: Nikola Derežić, 01/2005

Učitaj iduću fotografiju ...
AO HPD Željezničar
Povijest odsjeka
Alpinistička škola
Alpinistički i sportski smjerovi u Hrvatskoj
Knjižnica odsjeka
Ekspedicije, putovanja, izleti
Novosti
Arhiva novosti

Arhiva iz vremena prije nastanka ovih stranica

Linkovi

Novosti
Paklenica - Klin free
Sedmi izlet LJAŠ 2023: 6.-7.5. - Klek
Šesti izlet LJAŠ 2023: 29.-30.04. - Tulove Grede
Peti izlet LJAŠ 2023: 22.-23.04. - Dabarski kukovi
Četvrti izlet LJAŠ 2023: 16.04. - Vela Draga

Upozorenje

Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više


RSS Feed

RSS je tehnologija koja omogućuje jednostavan način za automatsko preuzimanje informacija sa web stranica koje vam se sviđaju. više


Kontakt

AO HPD Željezničar
Trnjanska cesta 5b/I
HR-10000 Zagreb
[email protected]

Ravno u glavu

From: "marko vukovic" - [email protected]
Date: Fri, 27 May 2005 17:37:09 +0200

Jučer je na Kleku bio popriličan broj naveza. Krcko i Damir su sredili List i Omladinku, Frano i partner iz Velebita Gitaru, Omladinku i List. Bila je tamo i trojka iz Ogulina, a još netko neidentificiran je bacao kamenje iz HPD-a. Sreli smo i Nikolu Šoića s 2 svježa Velebitova pripravnika. Ukratko, skoro pa gužva.

Kt i ja smo se nameračili u Glavu. Penjao sam ju pred 2 godine s Klackom i zapamtio da je jako lijepa i eksponirana. Taj put sam bio prezaposlen oko navlačenja da bih primjetio druge detalje. Npr. kuda ide smjer. Zbog toga sam se zapucao u ulaznu varijantu (Celjsku?) koja me nije oduševila pa sam se odlučio vratiti i potražiti nešto manje krušljivo. Iz drugog pokušaja sam pogodio pravu liniju smjera. Tko nema u glavi otpenjava.

Prve dvije dužine su prošle brzo, a zapravo mi je cijelo vrijeme bio na pameti treći (najteži) cug. Srećom, osiguran je i više nego dobro, pa se mozak može posvetit penjanju a ne izračunavanju putanje eventualnog pada. Trebalo mi je neko vrijeme da potražim prave gibove za probit se kroz detalje. Stvarno sam želio proći smjer slobodno, i to mi je bio jak motiv. Nakon što sam na ulaznoj ploči savladao tremu i skužio da sam dorasao smjeru, počeo sam zaista uživati u penjanju. Okrećem se i tražim onu dojmljivu eksponiranost od pred dvije godine, ali nekako mi se sve čini manje i zatvorenije. Gib po gib i na vrhu sam. Slobodno. Nije bilo lako, ali dalo se. U paklenici bi smjer imao ocjenu VI+, na Kalniku VI, na Kleku je to VI-. Vrisnuo bih od veselja, ali moram se pravit kao da to radim svaki dan jer dijelim štand s Velebitašima. Još cug i pol uz susret sa zmijom i na vrhu smo. Sad mogu i vriskat, iako me Kt zamolila da to više ne radim "jer je sramota" ... čestitamo si (btw. ljepše je kad se penješ s ženom jerbo si možete intenzivnije čestitat) i pravac doma.


created by: zeljeznicar @ 2005-05-27 18:11:01 / updated by: marko @ 2005-05-27 18:19:21