 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Kamenjak iliti još jedan nemaštoviti naslov
From: dorja mučnjak - [email protected]
Date: Tue, 23 Aug 2005 12:07:01 +0200
Krcko, Tina, Damir, Tihana, Petra, Orsat i ja krenuli smo u petak put Vele Peše. Računali smo na spavanje negdje blizu auta (da ne navlačimo stvari po mraku i da se ne zaj....amo s postavljanjem šatora po istom).
Tako je i bilo - podigli logor blizu ceste prema Veloj Peši, i, iako je bio očekivan tulum, svi su brzo pozaspali - vjerojatno s mišlju da ćemo sutradan biti ekspeditivniji ako ranije odemo u krpe. To se nije pokazalo kao istinito jer smo pod smjerove na Kamenjaku stigli tek oko 12,30.
Parovi su se razmilili po smjerovima, a ja sam "čuvala stvari". Penjala se Žljebetina, Fratar i jedan od Kamina. Curke su se pomalo počele vraćati i pala je odluka da Petra i ja idemo same u Žljebetinu (3+, 4-). Ocjene nisu baš respektabilne, ali ja sam zadnji put vodila cug 08.01.2005.g. I ispalo je prilično dobro. Moram napomenuti da je svakako preporučljivo penjati u dva cuga, iako je smjer dug samo 40 m, trenje je znatno. Ja sam vukla prvi cug, uspjela sam fulati štand (jer je dosta desno), malo otpenjala do njega i konačno se smjestila. Petra je povukla drugi cug s dosta trenja, Petra je to prošla s priličnom lakoćom.
Sa štandova se mahom ne može abseilati, nema lanaca, alki i drugih stvarčica. Preporučljivo se popeti do samog vrha (Kamenjak) po glonđama te se spustiti po planinarskoj, označenoj stazici. Šetnjica duga 10-tak min.
Nakon toga smo penjale Školski (4-,4-), tj. Petra je povukla do kraja, te smo vježbale abseil na štandu od Loredane (6c). Na kraju smo zajedno još penjale Krušku (V+, 8m). Tu sam se ja malo napatila jer nisam vjerovala niti penjačicama niti sebi tako da sam ga prvo topropirala, a nakon toga popela... Petra ga je slistila odmah. NB - u vodiču je taj smjer ocijenjen s 4a, dok pod samim smjerom piše V+. Naravno da se Orsat sladio mojim mukama :)
Za dečke znam da su penjali i nešto teže (Šjor Bepo 6a+, Veli Jože 5c, Nemam pojma 5b, Loredana 6c). Nisam popamtila sve kombinacije, a niti sve smjerove... Znam samo da je Orsat popeo skoro sve, propustio je samo dva.
Da ponovimo: smjerovi nisu precijenjeni, mahom imaju dva cuga (zbog trenja) te se s njih ne može abseilati - ide se na stazicu s vrha!
Eto, za znatizeljne dovoljno! Detalji na sastanku!!! Dorja
created by: zeljeznicar @ 2005-08-23 12:11:00
|
|
|
|
|
