 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Ovisnici
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Mon, 29 Aug 2005 18:56:19 +0200
Znate li nekog tko bi rano ujutro, iz kišnog Zagreba, otišao u dosta udaljena brda, u kojima vrijeme nije ništa bolje, i to s vrlo čvrstom namjerom da tamo po svaku cijenu penje prvenstveni smjer? Siguran sam da biste morali dobro mućnuti glavom da se sjetite onih koji odgovaraju tom opisu i da nije baš sigurno da biste u tome uspjeli. Ali, eto, u nedjelju sam se u društvu upravo takvih (sada očito dokazanih) ovisnika o stijenama uputio prema Velikom Kozjaku. Bili su to Maligan (idejni začetnik svega), Akac i Dado. U Krasnom nam se pridružila i standardna ovisnica iz Rijeke. Prvo smo malo zastali u Carevoj kući, rakijali s domaćinima, pogledali dom i proučavali stijenu Kozjaka koja je na trenutke provirivala iz oblaka. Zatim smo nastavili prema Alanu gdje smo, prepuštajući se bakanalijama i lovačkim pričama, odlučili kiši dati još malo vremena da prestane. Našlo se tamo čak i podosta svijeta koji je čekao isto što i mi da bi započeo neku uzbudljiviju aktivnost od traženja nirvane ili punjenja želuca. I posrećilo se! Oko 13h malo se smirilo, a mi krenuli u akciju. Cilj je bio zapadni toranj Kozjaka u kojem su Maligan i Akac prije tjedan dana bili započeli novi smjer. Sad su to željeli dovršiti i tako steći pravo da pravac kojim se htjelo proći krste "Prizemni smjer". Ime je takvo zato što smjer većim dijelom ide po neizrazitoj rampi koja se nalazi na nekih 7-8 metara iznad tla, tj. od strme kosine pod stijenom. Naravno, dočekao nas je mokar kamen. Ali to nije nimalo smelo stare barde lupanja kladivom. Maligan je na sebe obukao neke prastare tajce i vrlo egzotičan penjački prsluk (pancirku), natovario hrpu opreme i navalio. Za nekih pola sata riješio je dužinu, pa smo za njim brzo krenuli i mi ostali. Čak i nije bilo loše penjanje, neke kose ploče s ponešto bilja, ocjene 3-4. Druga dužina (ili četvrta ukupno) bila je lakša i začas savladana, te smjer zgotovljen. Uslijedilo je još razgledavanje kojekakvih gudura u tom djelu brda, kojima su ti vrli muži nadjenuli dosta živopisna imena (nisam zapamtio, ali sve vrvi čarobnjacima, vilama i sličnim stvorovima). Doživljaji su, na koncu, proslavljeni pivom i žestokom klopom u nekoj birtiji u Krasnom. Preporučujem! Petoro (većih ili manjih) gladuša do grla se namirilo ukusnim kotletima, jetrima, pomfrijem, domaćim paradajzima i pićem, sve za 210 kuna.
Neven
Prizemni.JPG
Prizemni1.JPG
created by: zeljeznicar @ 2005-08-29 19:11:00 / updated by: neven @ 2005-08-29 19:22:21
|
|
|
|
|
