 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Moji bijeli divovi iliti Dabrovi iz Petrinog kutica
From: "Petra Radulovic" - [email protected]
Date: Tue, 6 Sep 2005 16:29:16 +0200
Evo da se i ja malo oglasim!
Kako rece Marko, O+P smo putic pod noge u subotu, jer nakon svih varijanti neuspjelog nagovaranja, ni jedan od Markova se nije dao nagovoriti na pokusaj probijanja vlastitih granica u svijetu penjackih ocjena. Stoga , kad smo vec bili u kvartu, htjela sam da popnemo Aragorna, relativno novi madarski smjer koji smo usacali jos prije ljeta, a predivno se vidi i sa kukova iznad Ravnog dabra, kao veliki glatki tobogan. Po cesti do pod Kizu, i za najvise pola sata bili smo pod smjerom. Trenjasto i polozeno penjanje, citaj: sve sto vam treba je elegancija:) A nesto sto vam zaista ne treba je: jaki vjetar. S vremena na vrijeme nasla sam i koji mega oprimak, to otprilike znaci da sam podlakticama stisnula izbocenje izmedu dvije skrape, pa onda radi radi nogicama... Malo pretjerujem, ima zaista i super oprimaka! Upisali smo se u knjigu na vrhu Grabara i po stazici sisli na krasnu livadu u podnozju Kize, iza kojeg se nastavlja Zuti kuk. Orsat je na njega bacio oko.(Klacko?).Zatim je usljedila setnja po Premuzicevoj, a nakon toga desert za Orsata. Naime, ja sam bila "ziher spravica" u Gierwalley-u, neki 6a+ koji je van mojih mogucnosti ( bar za sada :)), tako da sam popela prvi cug na "jen, dva, tri sad!"
U vecernjoj idili mi je samo nedostajala resetka za rostilj i neki dobri cevapi...
Za nedjelju smo imali dobre planove, ali moj unutarnji milje bio je u prevelikom sukobu sa oblacima koji su se lijeno prevlacili po nebu. Znate onaj osjecaj kad ste totalno smlavljeni? Tako se sav moj polet od dan ranije u trenu raspao na atome.Ipak smo nakon poduljeg dremuckanja otisli do pod Viperu gdje sam pozihrala Orsata u prvom cugu, ujedno i najtezem u tom smjeru.
Nakon izjedanja i zadnjih ostataka hrane kraj auta, morali smo bijelim divovima reci dovidenja do iduci puta...
Pozdrav, Petra
created by: zeljeznicar @ 2005-09-06 16:31:00 / updated by: orsat @ 2005-09-06 16:48:42
|
|
|
|
|
