 |
|
|
Penjanje je, po svojoj prirodi, potencijalno opasna aktivnost. Suština penjačkog iskustva jest u donošenju odluka: koje osiguranje upotrijebiti, koje smjerove penjati, kojoj informaciji vjerovati. više
|
|
|
|
Dvije crtice
From: "Neven Petrovic" - [email protected]
Date: Thu, 20 Oct 2005 10:22:35 +0200
Sančo i devet račića
Sančo je veliki, lijepi, crni mačor koji vas dočeka kad dođete na
Raspadalicu. Malo se umiljava oko nogu, uskoči vam u prtljažnik, onjuši
ruksake i nada se da će ušićariti kakav doručak. Ali se još ne laćate jela,
pa ne dobiva ništa. Umjesto toga prelazite rub visoravni, zagledate se prema
Buzetu i pod stijenama potražite račiće - tj. članove RAK-a. Netko se od
njih sjetio da bi to penjalište moglo biti dobar izbor za prošlu subotu, to
se malo-pomalo pročulo, te su se na kraju ondje našla čak četiri auta s
riječkim tablicama. I penjačice se nisu štedjele. Započelo se s najlakšim
smjerovima, a onda polako prelazilo na teže (uglavnom do 6a+) tako da je
svatko na kraju uknjižio desetak njih. A usput je vladala i sasvim vesela
atmosfera, uglavnom zahvaljujući Mikiju i njegovim dosjetkama. Vrijeme je
više nego poslužilo: nad stijenom se osjetila lagana bura, ali je ispod nje
bilo čisto ljeto. Voda se u bocama bila toliko zagrijala da mnoga žedna usta
nisu našla spasa sve do prve birtije. A to, na žalost, nije bila Neviova
kučica na vrhu. Iako su vlasnici bili taman došli, nisu nas mogli namiriti.
Umjesto toga se s njima moglo samo vrlo ugodno ćaskati i usput uživati u
Sančovim rabotama. Vrli si je macan sam otvorio frižider, iz njega izvadio
paketić s pancetom i u njoj dugo, zasluženo uživao.
Škola za račiće male
Bila je na Kamenjaku. U nedjelju. Na njoj su se našli mnogi akteri prethodne
priče, ali i još više ostalih. Sve skupa oko trideset duša (bile one krštene
ili ne). Moje veličanstvo u svemu tome nije imalo nekog udjela. Kad već nije
pomagalo na našoj alpinističkoj školi, čemu bi na njihovoj? Bila bi to skoro
neka nevjera. Zato sam se posvetio odrađivanju nekih dugova, tj.
"oslobađanju" smjerova u kojima sam prije - na ovaj ili onaj način - bio
zabrljao. I sve kojih sam se latio, sam i isplatio. Naročito mi je drag bio
sam početak, kad su bez veće muke pokleknule ulazne, strme škrape u "Čofko
fly". A usput sam škicao što čine račići veliki i mali, u čemu su im škole
bolje i lošije od naših. Ali o tome neću ukoliko me netko sam ne pita. I taj
je dan vrijeme bilo solidno: malo burovitije negoli u Istri, ali dovoljno
dobro. Svakako je vrijedilo biti na otvorenom.
Neven
Raspadalica1.JPG
Raspadalica2.JPG
Raspadalica3.JPG
created by: zeljeznicar @ 2005-10-20 10:36:00
|
|
|
|
|
