na slici: kozorog na silasku sa MT. Blanca
foto: Iva Kaštela, 06/2007

  Naj smjer u Commicijevom tornju. Možda nije naj u penjačkom smislu, ali je sigurno najspektakularniji. U manje više ravnoj liniji savladava Južnu stijenu Tornja. Prva dužina sadrži spitove (čak 3) i ponovljena je slobodno - 6c+. Riječki penjači su, nakon Bojanovog i mog uspona, povadili neke klinove. Ne znam koji je bio povod, ali bi sada nosio cca. 6 obicnih klinova i dijagonalaca, 3-4 veca ukca, izbor friendova (mi smo koristili cak i BD camalot #4) i stopera, te sky hook. Ekspanzivci u drugoj dužini čudno vire, a i jedini spit, kome težiš, kao utopljenik slamci spasa, pokaže svoju pravu prirodu, tek kad dođeš do njega. Naime zabijen je samo do pola!

Lokacija: Vela draga, Commicijev toranj

Stijena: J stijena

Smjer: Sunčev vjetar

Prvenstveni uspon: Neki vrlo hrabri, i vrlo tajanstveni penjači, tj. nemam pojma, ali bi ih rado upoznao.

Datum: Stvarno tražite previše...

Ocjena: 6,A1/5+,Ao

Visina: 90 metara

Vrijeme penjanje: 3-6 sati

Oprema: Big wall rack

Karakteristika: Naj smjer u Dragi! Zahtijevno slobodno i tehničko penjanje, s ne najboljim osiguranjem!

Dostup: Sa sedla putem za špiljicu, i kad dođete do iste, pogledate što ima i vratite se petnajstak metara, do natpisa Sunčev vjetar, gdje je ulaz.

Silaz: Kao i za druge smjerove u Tornju.

Opis: 1. dužina: Od natpisa preko prevjesića, do spita. Kada ste se ukopčali, potrebno se popesti na poličicu, sa šetajućim klinom. Dalje s tendencijom gore i lijevo, do osiguravališta, na spitu i klinu. 2. dužina: Prvo preko sigaste ploče, do poprečne pukotine. Sada slijedi nešto za ljubitelje tehnike: preko tornjića (koji može poslužiti kao pješčani sat) u glatke ploče, gdje pratite ekspanzivce, koji poprilično vire, prema spitu kojeg nazirete tamo negdje desno. Ali spit je varalica! Radi se o napola zabijenom krunskom 8mm spitu. Mogu samo reći da je 1996. god držao! Sada samo dalje prema rupi sa smokvom!?! Da, da. Tu je štand, koji sigurno spada u Top 3 najbijednijih u mom životu! Sastoji se od 3 loša klina (na razmaku od 3m), jednog prije spomenutog virećeg ekspanzivca i smokvinog drvca promjera 40mm (smokva je poznata kao vrlo izdržljiva biljka, a možda je u međuvremenu i odebelila!). U ovoj dužini sam koristio "hand placed" klin i sky hook za međuosiguranje (nije nužno, ali držao bi kamion!). 3. dužina: Dužina počinje po crvenosmeđoj pukotini (ovdje su povađeni klinovi, tako da sada trebaju i ukci, i friendovi), koju pratimo do pod prevjes. Tu je poličica,s ljuskom, gdje se nalazi par metara starog (sada jako starog) riboveza provezanog kroz nešto (pješčane satove?). Tu smo zaglavili (jedva)BD camalot #4. Po poličici, pod prevjesom lijevo (nespretno), i preko ploče u veliki žlijeb (super kamen) kojim do štanda, kod drveta, u Priječnici. 4. dužina: Ona je ista kao i za priječnicu D.P.R., po jaruzi do absajl štanda. Ako još imate snage, da se pravite važni, popnite se još tih desetak metara do vrha, i upišite svoj uspon u upisnu knjigu.

Napomene: Filip Šobot je, sa Nevenom Brajkovićem, pri pokušaju ponavljanja dospio do ljuske, sa hrpom žniranaca, na kraju pukotine u 3. dužini. Tu im je bilo dosta treniranja psihe, naime nosili su vrlo skroman "rack", jer nisu znali za "čišćenje" smjera. Fićo je tada oko ljuske stavio gurtnu , i sa nje absajlao. Hrabro nema što!

Skica je iz 1996. i sadrži više klinova, nego što je stvarno stanje. Te smo godine, mislim, zabili svega jedan klin i jedan zaglavili!