na slici: Ognjen Fabris
gdje: Sjeverno rebro, Paklenica
kad: 10/2010

Lokacija: Sisol, Učka

Stijena: Z stijena

Smjer: Žalfia

Prvenstveni uspon: Davor Kalčić, Mladen Nikšić

Datum: 11.9.2004.

Ocjena: 5+,Ao/4 (sl.pon. 7-)

Visina: 380 m

Vrijeme penjanje: 4-7 sata

Oprema: Kompletan alpski rack: par klinova i kladivo, friendovi, zaglavci, gurtne, kompleti i naravno kaciga!

Karakteristika: Alpsko penjanje. Kvaliteta kamena i pripadajuće trave je raznolika. Najteže mjesto je na sreću iznimka i tu je kamen prvoklasan, ali zato se u 6-oj dužini zapitate o smislu života, i ko će vas naći u ovoj vukojebini, ako se odvali ova glondža za koju se držite. Smjer kojeg ćete se sigurno sjećati, kada ga ispenjete.

Dostup: Cestom Vozilići-Kožljak-Katun do ovog zadnjega. Gdje su, dovraga ta sela, vjerojatno se pitate... E pa ona se nalaze na cesti Lupoglav-Plomin, i stvarno je vrijedno provesti se njome, čak i ako se nemate namjeru penjati u Sisolu. U Katunu lijevo i cestom do pumpne stanice za vodu. Tu parkirati. Dalje šumskim putem gore, pa lijevo, dok se ne počne spuštati (postoji cijelo more šumskih puteva, i lako se izgubiti, ali samo se treba držati smjera prema stijeni). Tu desno na sipar, te preko njega lijevo do ulaza u smjer,kod neizrazitog zaraštenog žlijeba. Cca. 45 minuta (ili malo više) od pumpne stanice.

Silaz: Sa vrha vidikovca držeći se dvadesetak metara lijevo od ruba stijene, do vrtače. Kroz nju i desno na markirani put prema Brseču. Druga varijanta je s vrha desno (južno), rubom stijene, do amfiteatra, i na pogodnom mjestu desno dolje, u jako, jako strmu šumu. Dalje je avantura, s potencijalnim absajlima, i još puno toga..., ali otkrijte nešto i sami, ipak je penjanje u Sisolu punokrvna avantura.

Opis: 1. dužina: Od ulaza po krušljivom žlijebu, do police s drvećem. Tu lijevo, do kraja police (koliko se sjećam, tu ima i pješčani sat, za štand) gdje je štand na drveću. 2. dužina: Gore, prateći klinove, preko grane(grma) desno, i gore do štanda na polici u dnu nečega što podsjeća na veliki, kratki kamin. Jedan klin,od štanda, je lijevo a drugi desno. 3.i 4. dužina: U desno preko delikatnih skliskih ploča, i kad se otvori prolaz prema gore po žljebovima i pločama, prema desnom bridu stijene. Tu sam se malo gubio, pa se možete probati držati skice. Uglavnom za dužinu i pol, uz problematično osiguranje, dospjet ćete na vrh prvog tornja. 5. dužina: Tu se prošećete cca. 50 m lijevo do nastavka penjanja. Iznenađenje tu postoji i neka stazica !!!??? Inače odavde je ludi pogled na divljinu centralnog dijela stijene Sisola. Nezaboravno. 6. dužina: Strma stijena, s uglavljenim blokovima, koji drže (???). Ocjena prvih penjaća je bila 4!? Vjerojatno su porušili najveće glondže za koje si se usudio držati, pa je sada ocjena bliža 6- (koncenzus ponavljača). No ako središ ovu dužinu (i ostaneš u jednom komadu,) smjer ti je u džepu! 7. dužina: Šetnja (kao po planinarskoj stazici) i lagano penjanje dovode te pod vršni dio stijene (cca. 100m napredovanja). 8.,9. i 10. dužina: Konačno malo pravog penjanja, ali kamen..., kamen je vrlo varljiv, izgleda čvrst, a opet nije, pa je, ili... Tu s tendencijom desno, preko pločastih skokova, s tendencijom prema bridu. (Tu smo nešto spajali i preskakali, pa smo zadnje 3 dužine ispenjali u dvije!). Kada obiđete brid onda u žlijeb, ali nakon par metara u desni krak, i po njemu na vrh stijene. Još malo po strmom terenu i na sigurnom ste... Ovisno kamo silazite!

Detaljnije o smjeru: Za alpiniste, od jeseni do proljeća. Idealna priprema za Rzenik. Ma šalim se. Ozbiljan smjer, ne dajte da vas ocjene zavaraju. Teži od Direktne u Špiku i Šimenc-Škarje u Dolgom hrbtu, koje sam penjao iste sezone. Točka.

Napomene: Prvi penjači su smjer opremili sa skoro svim potrebnim klinovima. Istina je da su većinom iz kućne (Uljanik?) radinosti, ali uglavnom ulijevaju povjerenje. S obzirom na karakter smjera kladivo, klinovi i kaciga su obavezni!