 |
Smjerovi drukčiji od drugih
Kad se spomene Vela (Vranjska) Draga svi odmah pomislimo na stupove razbacane po strmom siparu, kratke sportsko penjačke smjerove uz iznimku Priječnice i Sjeveroistočnog brida. No nije to baš to.
Prošle godine Željezničarova alpinistička škola išla je u Dragu, jer se tečajcima treba pokazati i "pravo" sportsko penjanje. Nakon namirenja potreba škole Klacko, uvijek pun ideja za penjanje, mi je, više razgovora radi počeo pričati o "drugoj strani", dugačkoj stijeni visokoj 100 metara u kojoj ima par smjerova, tako malo težih, prilično okomitih. "Čuj Bojan 'ajmo penjat Socijalni problem. Nije ti to toliko teško VI- i A1, treba ti friend i sky hook ..."
U smjer smo ušli dosta kasno, ali to je uvijek tako kad moraš prvo namiriti školu. Klacko penje prvi cug, koji ustvari i nije neki cug nego tek toliko da se malo digneš iz šume, da bi osiguravač u drugom cugu bolje vidio prvog penjača. Tu nema teškoća, malo gore i malo desno i to je to. U drugom cugu red je na mene. Priječnica lijevo preko neke ploče, oko VI-, po kojoj trenutno curi voda i ljigavo je. Taj detalj osiguran je spitom i nema frke, nakon malo meditiranja i nagovaranja penjačica da ne skliznu sa mokrih stopinki i to smo riješili. Smjer i dalje priječi u lijevo i dolazi na neki dosta krušljivi tere... jen'ti bokca ostal mi je komad stijene u ruci. Gledam gdje je zadnji klin, četiri metra, ne sviđa mi se to. Isprobavam sve oprimke i malo po malo nalazim rješenje, ne baš jako elegantno ali efikasno, i evo ga klin. Komplet, uže i kako to već ide. Još lijevo i dolazim do štanda koji je već u vertikali. Štand je pravi, betonirana alka i klin. Dok Klacko rješava cug ja gledam gdje smo mi to došli. Smjer ide dalje ravno gore po vertikali koja je tu i tamo malo previsna, prateći neke male pukotinice. Ispod mene je previs tako da je uže u zraku i iako prethodna dužina uglavnom priječi dosta smo visoko. Klacko ima neke probleme. Dosta je zima jer je stijena u sjeni, pa ga muče prsti na rukama, no Klacko se u svakoj situaciji snalazi (mislim u stijeni, ovak inače ne znam) i malo po malo dolazi do mene. "Kaj je Klacko?" pitam ga tek onako da ga nešto pitam. "Muče me prsti, znaš slaba cirkulacija, zima i tak..." Razgovaramo malo o ekspedicijama, nisam znao da ima takvih problema sa cirkulacijom, zbog toga ne može na ekspedicije a i kombinirane smjeri gdje se penje bez rukavica su mu isto problem. To me je dosta rastužilo jer ako bi netko zaslužio da ide na ekspediciju i da penje Grandes Jorasses onda je to Klacko. On toliko čita i zna o smjerovima da ga ljudi iz zezancije zovu živi vodič, što je istina jer kad mene zanima neki smjer prije no što počnem tražiti po knjigama prvo nazovem Klacka da ga pitam i nije se još dogodilo da nije znao puno više nego što me zanimalo.
No dosta je šale, idemo penjati, sada dolazi ono pravo. Nema problema, smjer ide dalje ravno gore sve do ... nema oprimaka, nema stopinki, nema klina. Vidim klin ali ga ne mogu dosegnuti, a moram priznati da mi se ne pada, iako se osjećam jako sigurno. Sve nekako visi i ne mogu preći sa stremena na stijenu da probam penjati slobodno ... Mozak radi punom parom. "Treba ti friend i sky-hook ..." sjetim se opisa smjera. Možda je to taj dio za kukice, gledam po stijeni i evo ga, prava rupica za Petzl-a. Petljam sa opremom, zapliću mi se stremeni za sky-hookove, predugo nisam radio ovo, sav sam zahrđao. Dalje nema problema i slijedeći štand je opet super. Klacko juri po stijeni. Baš mu dobro ide, mislim si, zašto on nije išao prvi. Ono penjanje ljetos na Kozjaku ili gdje je već bio stvarno ga je izoštrilo. Nema zastajkivanja, glatko prelazi sa stremena na stijenu i opet se vraća na stremen, nema petljanja, sve je na svom mjestu, pravi je. Gledam na drugu stranu, a tamo na suncu vidim školu, razmilili su se po siparu i po stijenama kao crvići. "Evo ti Jasminke tam negdje kod Odiseje," vičem Klacku "Dosta brzo napreduje." "Ma zna kak' penje ..." kaže Klacko "Zabija ekspanzivce sve u šesnaest, ja dva dok ona tri." Ta Jasminka ili je neka super-woman ili je Klacko zateleban preko ušiju, a bit će malo od svega, mislim si, i pomičem se da napravim mjesta za Klacka. Razgovaramo malo o smjeru i obojici nam se sviđa. Nismo već dugo penjali zajedno i jako mi je drago što smo opet zajedno u tako dobrom smjeru. Čini mi se da smo obojica u svom ambijentu. Smjer i dalje ide ravno gore i još uvijek je vertikalan. Dolazim do nekakvih žljebića gdje se ne može niti zabiti klin, niti zaglaviti stoperi, niti hexovi, ništa. "Uzmi friend!" viče Klacko. Pazi stvarno ovaj put imam Hi-tec opremu koja uključuje čak i friend. Postavljam ga najbolje što znam, ali baš nisam siguran da je dobar, jako rijetko penjem sa njima i nemam nikakvog iskustva. Dobro je, ipak drži, dobre su te napravice, trebao bih nabaviti par komada, mislim si. Dalje nema problema, ravno gore pa priječnica desno i na ravnome sam.
Zadnji skok riješio je Klacko i na vrhu smo. Već je sumrak, opremu samo trpamo u ruksak, par pošalica i idemo dolje. Da dolje ... "Tu ravno pa ... uz rub ... pruga ... absajl ..." Klacko pokušava opisati i prepoznati dijelove silaza. Već je mrak a mi smo još uvijek gore. Odlučujemo se za absajl kroz gustu šumu. Nismo brojali dužine ali sigurno ih se nanizalo poprilično kad smo se našli s druge strane pruge. Nismo baš bili zadovoljni našim položajem (sad smo znali gdje smo, pa smo mogli biti nezadovoljni), ali moglo je i gore. Prepentrali smo se preko pruge i ugledali i ugledali dvije vonderice, Sandra i Mirella su nas došle privesti na večericu. "Žao nam je što smo tako kasno, ali smjer je ..." Klacko i ja pričamo svježe proživljene i još ne sasvim sređene trenutke iz smjera. Nakon namirene žeđi i malo hrane, trpamo stvari u ruksake, rolamo karimate i idemo doma.
U Dragi sam bio puno puta, ali mi nikad nije bilo ovako dobro. Slijedeći put ću sigurno puno prije otići na "drugu stranu", možda se na ovoj neću niti zaustaviti. Neke od svojih najboljih smjerova penjao sam sa Klackom : Osp, Klek, sada i Draga. Nadam se da će toga biti još puno. Čekaju nas Alpe ljeti i zimi, možda i Centralne Alpe, ne možda nego sigurno, Klacka neće biti teško nagovoriti.
Bojan Ungar
created by: klacko @ 2005-12-01 10:45:42
|
|
